Najčešća pitanja

Na vaša pitanja odgovora:
Borka Blečić, makrobiotički konsultant

Da li bezmesna ishrana dovodi do deficita vitamina B12?

Odgovor:

Prvo, mnogo je osoba koje su na bezmesnoj ishrani i – nemaju ovaj deficit. Sama po sebi, ova činjenica ukazuje da takva ishrana NE MORA izazvati nedostatak ovog vitamina. Drugo, ima dosta vegetarijanaca kod kojih zaista POSTOJI ovaj deficit. Treće, činjenica je da se i kod osoba koje jedu meso, mlečno, jaja.. POJAVLJUJE problem nedostatka ovog vitamina.

U čemu je stvar: u prisustvu odn. odsustvu mesne i mlečne hrane ili je u pitanju – nešto sasvim drugo? I zašto se dešava da jedni, oni na mesnoj ishrani, ipak imaju deficit ovog vitamina dok drugi, na bezmesnoj, nemaju ovaj problem? Da li je priča o deficitu vitamina B12 još jedan MIT ili tu, ipak, ima nečega?


Kako čovek može znati da ima nedostatak ovog vitamina? Ukoliko je deficit neznatan, neće primetiti drugačije nego po rezultatima laboratorijskih pretraga. I to je veoma česta pojava danas.. Simptomi ovog deficita se često pripisuju svemu i svačemu: umor ("ove nagle promene vremena loše utiču na mene.."), gubljenje daha ("nemam kondicije, treba da vežbam.."), nervoza ("stalno sam pod stresom!"), trnjenje ruku i nogu ("slaba mi je cirkulacija.."), zaboravnost, loše raspoloženje ("godine čine svoje..")..
Ukoliko je deficit znatan a naročito ako traje duže vreme (godinama!) pojavljuju se ozbiljni problemi vezani za funkcionisanje centralnog nervnog sistema, posebno neurološki problemi. Pojedine studije upozoravaju da hroničan nedostatak ovog vitamina može izazvati trajna nervna oštećenja.

Cijanokobalamin (vitamin B12) je veliki molekul koga organizam treba u veoma malim količinama. Za razliku od ostalih sisara – čovek ga ne može sintetisati u sopstvenom organizmu već ga mora unositi hranom. U hrani ga, opet, najviše ima u namirnicama životinjskog porekla (riba, svinjetina, teletina, mlečni proizvodi, jaja..) dok su količine ovog vitamina u biljnoj hrani skromne (int. žitarice i njihove klice, naročito ječmene; orasi, cvekla..) Međutim, kod priče o tome koje namirnice sadrže više a koje manje vitamina B12 priča ne završava – ona tu tek počinje! Jer:

  • • da bi organizam mogao da usvoji vitamin B12 iz hrane (npr. iz parčeta piletine ili salate od cvekle) neophodno je da sluznica želuca bude očuvana jer tek posredstvom tzv. unutrašnjeg faktora (intrisink faktor, glikoprotein) koga luče ćelije želudačne sluznice – tek tada ga organizam iz unete hrane (piletine, cvekle..) može usvojiti i stvoriti komplekskoji će se zatim resorbovati u crevima.
  • • stanje crevne sluznice je drugi važan preduslov. U situaciji kada postoje oštećenja sluzokože creva resorpcija ovog vitamina je ometena. (Istine radi, upravo naša creva odn. mikroorganizmi u njima su glavni proizvođači vitamina B12, međutim nedostaje upravo unutrašnji faktor koga stvara sluzokoža želuca pa je resorpcija nemoguća. Otud, ipak, moramo hranom unositi ovaj vitamin..)

Ovaj vitamin se nalazi i u biljnoj hrani (u manjoj koncentraciji) i u hrani životinjskog porekla (u većoj količini). Ali zar ovo nije vitamin koji je organizmu potreban u manjoj količini nego bilo koji drugi vitamin?! Tačnije, upravo u količini u kojoj ga prirodno ima u biljnoj hrani! I – samo u situaciji kada su sluznice digestivnog trakta, koje imaju ključnu ulogu u njegovom sintetisanju, očuvane, zdrave.

To znači: da vegetarijanci ne dovode sebe u situaciju da izazovu deficit ovog vitamina – time što ne jedu namirnice koje ga najviše sadrže (meso) već time što jedu upravo one namirnice koje najviše utiču na stvaranje lošeg stanja na sluznicama digestivnog trakta. To čini, na žalost, veliki broj njih: jedući slatkiše (beli, žuti, smeđi šećer), pijući kofeinske napitke (od "Coca-cole" i kapućina do dekofeinizirane kafe), gazirane napitke (toliko popularne!), jedu "vegetarijanske" pice i peciva kao i ostalu rafinisanu instant hranu (po principu "može sve – samo da nema mesa i jaja!")

To, takođe, znači: da osobe koje su na ishrani namirnicama životinjskog porekla – bez obzira na visok unos vitamina B12 kroz mesa, mlečno, jaja.. – mogu takođe imati nedostatak ovog vitamina. Gastritis, enteritis, kolitis, prisustvo Helicobacter p., duge i česte antibiotske terapije, držanje kojekakvih rigoroznih dijeta, upotreba rizičnih začina (alkoholno sirće, šećer, razne industrijske "Vegete" i "Biozačini") kao i druga hemikalizovana hrana (kečapi, majonezi, supe "iz kesice"), ruiniraju sluzice želuca i creva. Česta upotreba mesa u ishrani (svaki ili svaki drugi dan) – takođe utiče na njihovo stanje, oštećujući već "načete" sluznice. Jer, meso stvara snažnu kiselu reakciju! I to je krug bez kraja.. A kada se uzme u obzir i kvalitet mesa danas, procesi kojima se podvrgava i stepen kontaminacije hemikalijama.. razumnih razloga za mesnu ishranu – zaista nema.


Zato, pitajte osobe koje imaju deficit ovog vitamina: uzimaju li droge (kafa, duvan..), koriste li šećer, jedu li meso često, koriste li gotovu industrijsku hranu i komercijalne začine, posežu li za antibioticima često .. Ako je odgovor potvrdan – čemu čuđenje nad nedostatkom ovog nutrijenta? Kod perniciozne anemije - čak i ako je genetski uslovljena! – prirodna (a ne industrijska), zdrava (a ne hemikalizovana) i uravnotežena (a ne anarhična) ishrana je imperativ! Sintetički vitamin B12 (hidroksikobalamin) koji se koristi u (doživotnom!!) lečenju ove vrste anemije se veoma brzo izlučuje dok prirodni B12

(iz namirnica) ostaje deponovan u jetri i do 6 meseci! Nikada – ali nikada! – ono što je stvorio čovek ne može da bude tako dobro, usklađeno sa našim potrebama i bezbedno kao ono što je iz prirode. Pogotovo ne vitamini – koje nauka (čovek) još uvek nedovoljno poznaju.

I, svakako, osobe koje su na ishrani koja se sastoji od integralnih, nerafinisanih namirnica, koje ne koriste kafu, stimulativne napitke, duvan, koje se hrane raznovrsno, valjano žvaću (ne gutaju hranu!) – nemaju ovaj deficit. Fermentisani proizvodi (u prvom redu od soje: miso i tempeh kao i turšije od različitih vrsta povrća) zajedno sa drugim biljnim izvorima vitamina B12 – uz očuvanost sluznica digestivnog trakta koja se na ovakvoj ishrani i uspostavlja i održava - predstavljaju solidan izvor ovog vitamina u količini koja je organizmu potrebna. To je razlog zbog koda su rezultati pretraga nekih metabolita (metilmalonske kiseline) i nivo homocisteina kod ovih osoba - dobri.

Velika je zabluda verovati da unos hrane koja sadrži neki vitamin (npr. vitamin B12) obavezno znači da je to dovoljno da bi ga organizam iskoristio odn. da odbacivanje toliko rizičnog mesa mora stvoriti deficit istog.
Spirala života je beskonačna: ono što nama izgleda kao kraj u stvari je (samo) početak.